Bela (Belot) – kako igrati?

Bela (Belot) je kartaška igra koju možete igrati u dvoje, troje ili četvoro, s tim što se najčešće igra u četvoro. Svaka partija se sastoji od dijeljenja, određivanja aduta, zvanja, igranja i skupljanja bodova.

Dijeljenje i određivanje aduta

Belot se igra sa špilom od 32 karte (dečko, baba, kralj, as, X, IX, VIII, VII) ili sa mađarskim kartama – umjesto znakova herc, tref, pik i karo su znakovi tikva, list, žir i srce. Karte se dijele u suprotnom smjeru od kazaljke na satu.

Bela u dvoje

Svaki igrač dobije po tri karte licem okrenute prema dolje, zatim sljedeće tri karte (ukupno šest karata). Djelitelj zatim okrene kartu licem prema gore. Tada dijeli još dodatne četiri karte svom protivniku i sebi (te se karte nazivaju talon). Ostatak karata se stavlja na onu kartu koja je ranije stavljena licem prema gore, ali tako da se vidi o kojoj se karti radi.
Prvih šest karata se podiže i pristupa se određivanju aduta. Prednost ima igrač koji nije dijelio. Igrač odlučuje hoće li zvati, odnosno odrediti da adut bude ona boja koja je na karti okrenutoj licem prema gore i na kojoj se nalazi ostatak nepodijeljenih karata, ili će reći „dalje“.
U slučaju da kaže „dalje“, igrač koji je dijelio dobija istu mogućnost koju može prihvatiti ili odbiti. Ako oba igrača odbiju da adut bude ona boja koja je na karti licem prema gore, pravo određivanja aduta ponovno dobiva igrač koji nije dijelio. On može izabrati adut, ali da nije ona boja koju je prvi put odbio i koja se nalazi na okrenutoj karti, ili može po drugi puta reći dalje.
Ovaj put djelitelj mora odrediti adut između tri preostale boje. Kada je adut određen, oba igrača podižu preostale četiri karte (talon), tako da svaki igrač u rukama ima ukupno deset karata.

Bela u troje

Svaki igrač dobije po tri karte okrenute licem prema dolje, zatim još po tri karte (ukupno šest), a onda još četiri karte u talonu koje se posebno odvoje od prvih šest karata. Dvije preostale karte su namijenjene za prvog igrača s djeliteljeve desne strane (on je prvi na redu). Igrači podižu prvih šest podjeljenih karata i prvi igrač sa djeliteljeve desne strane mora zvati aduta. Kada je adut određen, igrači podižu talon (igrač koji je zvao podiže šest karata, a ostali četiri). Tada igrač koji je zvao tj. odredio aduta bira iz svojih karata dvije koje će odbaciti, tako da sva trojica sada imaju jednak broj karata u rukama (10). Odbačene karte pripadaju igraču koji je zvao aduta. On ih odlaže među svoje štihove.

Bela u četvoro

Glavno obilježje bele u četvero je da se igra u parovima. Dva suprotstavljena para imaju za cilj zajedničkom igrom sakupiti pola + 1 bodova od ukupne igre. Svaki igrač dobije po tri karte okrenute licem prema dolje, zatim još po tri karte (ukupno šest), i na kraju dvije karte u talonu koje se posebno odvajaju od prvih šest. Prvih šest karata se podiže i započinje određivanje aduta. Prvi na redu je igrač sa djeliteljeve desne strane. Igrač smije da pogleda karte tek kada zove, a kada ne zove spušta karte na sto. Igrač odlučuje hoće li zvati (odrediti aduta) ili će reći dalje. U slučaju da kaže dalje, diže talon i pravo na određivanje aduta dobija sljedeći igrač sa desne strane koji ima ista prava kao i prethodni. Kada dođe red na djelitelja on mora zvati. Kada neko pozove aduta, svi dižu talon i igra počinje.

Zvanje u Beli

Pod “zvanjem” se podrazumjeva poseban niz karata koje igrač ima u rukama, a koji mu donosi dodatne bodove. Postoje četiri tipa zvanja:

Četiri iste karte:
4 dečka: 200 bodova
4 devetke: 150 bodova
4 asa, desetke, kralja i dame: 100 bodova
Četiri osmice i četiri sedmice ne vrede ništa.

Niz karata u istoj boji (od 3 do 5 karata). Kada je u pitanju zvanje, onda je poredak karata sljedeći: As, kralj, dama, dečko, desetka, devetka, osmica i sedmica.
3 karte u nizu u istoj boji vrijede: 20 bodova
4 karte: 50 bodova
5 karata: 100 bodova
Šest ili sedam karata za redom u istoj boji vrednuje se jednako kao i niz od pet karata, dakle 100 bodova.
Osam karata za redom u adutu naziva se “belot” i igrač koji je dobio belot automatski pobjeđuje, bez obzira na dotadašnji tok igre (kao da odjednom osvoji 501 bod u beli u dvoje, 701 bod u beli u troje ili 1001 boda u beli u četvero).
Kao i ime igre, belom se još naziva i slučaj kada igrač u rukama ima kralja i damu u adutu. Bela vredi još dodatnih 20 bodova. Kod zvanja obavezno se prvo mora reći najjače zvanje, ukoliko se utvrdi da je igrač imao jače zvanje, priznaje se prvo zvanje.

Zvanje se priznaje samo onom paru koji ima najjače (najvrednije) zvanje (izuzetak je bela). Drugom paru se ništa ne priznaje, pa čak i u slučaju da u rukama imaju nekoliko slabijih zvanja koja kada se saberu vrede više od zvanja suprotnog para.

Četiri iste karte (izuzev osmica i sedmica) su jače od niza od pet karata. Između dva niza koja sadrže jednak broj karata, prednost ima onaj niz koji sadrži višu kartu, dakle niz osam, devet, deset, dečko, slabiji je od niza devet, deset, dečko, dama.

Ako se pak dogodi da dva igrača iz suprotnih parova imaju jednako vredno zvanje, prednost dobija onaj koji je pre imao pravo na određivanje aduta (onaj koji je bliže delitelju sa desne strane). Dopušteno je vezano zvanje.  Igrač koji u rukama ima kralja i damu u adutu, belu zove u trenutku kada prvi put baci jednu od te dve karte. Važno je napomenuti da je igrač obavezan jasno istaknuti ostalim igračima da ima zvanje bele, a to će učiniti tako što će reći “bela” prilikom prvog bacanja bilo kralja ili dame. Belu je obavezno najaviti, dok odbacivanje druge karte koja čini belu nije obavezno, iako se može reći “od bele”. Kod bele u četvoro, kada igrač ima pravo na zvanje, onda automatski ima pravo na zvanje i njegov partner.

Igranje

Igru počinje igrač prvi zdesna do djelitelja. Slijedi ga igrač do njega koji ne samo da mora poštivati boju koja je bačena nego treba baciti i kartu koja je veća od prethodne bačene karte. Na primjer, ako prvi igrač baci pikovu osmicu, a sljedeći igrač u rukama drži pikovu sedmicu i pikovu desetku, on mora na osmicu baciti desetku, a ne sedmicu. To je takozvano pravilo ibera (prema njemačkom über – iznad). Uvijek treba baciti jaču kartu, naravno, ako je igrač ima. Ako igrač nema početnu odigranu boju, onda baca adut. Ako nema ni aduta, tek onda može baciti bilo koju kartu.

Ako je prva karta adut, sljedeći igrač mora baciti jaču kartu u adutu, ako je ima. Ako se prvo odigra boja koja nije adut, a igrač koji je na redu nema karte za poštivanje pa baci adut, igrač nakon njega mora poštivati početnu boju, ali ne mora poštivati “iber”, tj. ne mora baciti jaču kartu od početne, i to upravo zato što je igrač prethodno bacio adut. Na primjer: adut je srce, prvi igrač baci pikovu osmicu, sljedeći igrač nema pik pa presiječe boju adutom i baca bilo koje srce. Sljedeći igrač u rukama drži pikova asa i pikovu sedmicu i slobodno može baciti pikovu sedmicu, jer pravilo jače karte ne vrijedi kada se neka boja presiječe adutom.

Igrač koji je bacio najjaču kartu, kupi štih i igra prvi u sljedećem bacanju.

Bodovanje

Par koji nosi zadnji štih dobiva još dodatnih 10 bodova. Kartaškom paru zvanje (uključujući i belu) se ne priznaje ako nisu pokupili barem jedan štih. Ako igrač ili kartaški par pokupe sve štihove, dobivaju još dodatnih 90 bodova.

Takozvana čista igra (igra u kojoj nije bilo zvanja) iznosi 162 boda. Kartaški par koji je zvao mora skupiti najmanje pola+1 boda od ukupne igre, ako želi proći. Dakle ako je igra čista, treba se skupiti 82 boda za prolaz. U suprotnom se ne prolazi nego “pada”.

Zbroj bodova u igri raste ako su u dijeljenju zvanja. Sva zvanja se zbroje i pridodaju na 162. Od dobivenog se iznosa za prolaz ponovno zahtijeva pola+1. (Ako je bilo 20 zvanja, igra iznosi 182 – prolaz je 92; ako je bilo 50 zvanja, igra je 212 – prolaz je 107 bodova).

Ako je kartaški par koji je zvao adut prošao, tj. skupio pola+1 bod od ukupne igre, svakom se paru zbrajaju bodovi koje su uspjeli skupiti.

Ako je kartaški par koji je zvao adut pao, tj. nije skupio pola+1 bod od ukupne igre, sve bodove dobiva suprotni kartaški par.